Poštovani sugrađani, ovo je moje kratko predstavljanje.
Početkom rata sam sa prijateljima (Vehid Begunić, Behaudin Karić i Šaban Žuna) osnovao studentsku jedinicu. Brzo sam shvatio da se rat vodi na dva fronta. Patriote brane državu dok SDA napada firme i postavlja direktore kako bi provela predstojeću privatizacijsku pljačku. Bili su spremni da izazovu građanski rat u bukvalnom smislu te riječi kada su 93' sa 7. muslimanskom napali direkciju Željezare, koju je obezbjeđivala 303. viteška, kako bi smijenili tadašnjeg direktora Hamdiju Kulovića. Kako bi izbjegao krvoproliće u gradu on je pristao da se formalno učlani u SDA.
Zbog odvratnosti SDA koja je nakon rata na najprljaviji način kontrolisala sve aspekte života, zabranjujući svaki ekonomski razvoj, tražeći humanitarnu pomoć po svijetu i kradući istu, dok su građani kao i danas bili na rubu siromaštva, emigrirao sam u Zapadnu Europu gdje sam živio do 2005. Tada sam odlučio da se vratim i pokušam utjecati na neke pozitivne političare da krenu putem ekonomskog razvoja. Napisao sam knjigu „Prijedlog mjera za bitno poboljšanje ekonomskog stanja u Bosni i Hercegovini“ u kojoj sam ukazao na razlike koje ekonomiju zapadnoeuropskih zemalja čine toliko uspješnom, te predložio primjenu takvih ekonomskih politika i kod nas. Danas smatram da kod nas ne postoje pozitivni političari koji žele razvoj. Ne zna se ko je gori, Lagumdžijin SDP, Tihićev SDA ili neke sitne stranke u vlasništvu kojekakvih tajkuna.
Osnovao sam firmu koja se bavi prometom nekretnina i turizmom. Ponosim se poslom uvezivanja Euro-mont-a i Mercatora koji će rezultirati gradnjom lijepog tržnog centra na mjestu oronulog Doma Štampe u kome će se zaposliti više od 300 radnika. Građani trebaju znati da je Husejin Smajlović tri godine otezao izdavanje Rješenja o urbanističkoj saglasnosti za gradnju ovog objekta, te da je investitora uslovio da projekt mora raditi firma u vlasništvu supruge njegovog savjetnika za urbanizam i komunalne poslove. Kako se ovdje radi o sukobu interesa, te najvjerovatnije o krivičnom djelu zloupotrebe položaja ili ovlaštenja pozivam tužilaštvo da istraži ovaj slučaj. Mercator je bio zainteresovan i za zakup Kina Crkvice, ali je Husejin Smajlović to odbio oštećujući na taj način budžet grada za 16.150 KM mjesečno, to jest 193.800 KM godišnje, a građane za veći broj radnih mjesta. Njemu je bitno da SDA-ovce zaposli u javnoj upravi a ostali mogu umrijeti od gladi.
Ponekad se bavim estradnim menadžmentom. Pomogao sam Alenu Albinoviću da postane prepoznatljiv na prostoru cijele ex Jugoslavije, te da snimi prvi album. Organizovao sam snimanje erotskog kalendara potpore gospođi Jadranki Kosor koji je realizovao naš mladi model Boris Jakešević. Gospođa Kosor nije znala da prepozna i iskoristi ovaj kalendar kao svoju šansu, te je zauvijek otišla na smetljište istorije.
Autor sam dvanaest inovacija od kojih su neke nagrađene i najvišim međunarodnim priznanjima. Posebno sam ponosan na specijalnu nagradu Saveza naučnika Malezije za izvrsnost inovativnog rješenja kojim sam osmislio vodozahvat hidrocentrale u slučajevima kada se riječno korito ne može pregrađivati. Našao sam i odgovor na pitanje kako spriječiti veliku vlažnost zraka u blizini velikih hidroakumulacija poput one kod Višegrada. Mada više volim energetiku bavio sam se i unapređenjem nekih igračaka za odrasle. Osmislio sam novu zanimljivu dasku za surfanje, brži i jednostavniji način tetoviranja pomoću stikera, te potpuno nov muzički instrument koji će uskoro promovisati poznata pop diva.
Totalna sam suprotnost gospodinu Husejinu Smajloviću. Sada se nalazimo na dnu Europe gdje nas je odvela politika čiji je on ključni čovjek. Da su Amerikanci umjesto Armagedona, Brzih i žestokih ili Titanika snimali filmove o tome kako Huso ide u džamiju danas bi Amerika bila razvijena kao Afganistan.
Ja sam bio nezavisni kandidat za gradonačelnika Zenice. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine u kojoj sjede članovi koji su imenovani iz redova: SNSD, SDS, HDZ, Radom za boljitak, SDA i SBiH je poništila moju kandidaturu. Zakon prema kome poslušnici ovih stranaka odlučuju ko može biti kandidat je negacija osnovnog principa demokratije.
kojoj je cilj da izborni legitimitet dobiju kriminalci, te saradnici i simpatizeri osoba koje su počinile najstrašnije zločine u Europi nakon II svjetskog rata.